Mnogi klijenti tijekom prvog razgovora kažu nešto slično:
„Znam odakle dolazi moj problem. Razumijem svoje djetinjstvo, odnose i obrasce. Znam čak i kako bih se trebao ponašati. Ali jednostavno ne mogu drugačije.“
Neki su prije toga godinama išli na psihoterapiju. Otkrili su kada je njihov problem nastao, zbog čega se ponavlja i kako utječe na njihov život. Ali pri sljedećem okidaču tijelo je ponovno reagiralo tjeskobom, panikom, povlačenjem, ljutnjom ili osjećajem nemoći.
To ne znači da je njihov prethodni rad bio uzaludan. Razumijevanje je važno i često predstavlja prvi korak.
Ali razumjeti problem i doživjeti promjenu nisu isto.
Psihoterapija nije samo jedna metoda
Psihoterapija je širok pojam koji obuhvaća različite pristupe. Neki se više bave mislima i ponašanjem, drugi odnosima, emocijama, tijelom, prošlim iskustvima ili nesvjesnim procesima. Zato ne bi bilo točno reći da se svaka psihoterapija zadržava samo na svjesnom razumijevanju.
Razlika se prije svega nalazi u načinu rada.
Klinička hipnoterapija svjesno koristi hipnozu – stanje usmjerene pažnje i smanjene usredotočenosti na vanjske podražaje, u kojem osoba može drugačije doživjeti svoje unutarnje procese i lakše odgovoriti na terapijske sugestije. Hipnoza nije san, nesvijest ni gubitak kontrole.
Psihoterapija i hipnoterapija zato nisu nužno suprotnosti. Hipnoza se može koristiti i kao dio šireg psihoterapijskog procesa.
Kada svjesni um zna, ali tijelo i dalje reagira po starom
Svjesni um može razumjeti:
da opasnost više ne postoji,
da nas određena osoba ne ugrožava,
da vrijedimo,
da panični napad nije isto što i stvarna opasnost,
da prošli događaj više nije sadašnjost.
Unatoč tome, automatska reakcija može ostati ista.
Srce ubrza. Tijelo se napne. Disanje postane plitko. Pojave se strah, potreba za bijegom ili osjećaj gubitka kontrole.
Velik dio emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija odvija se izvan neposredne svjesne kontrole. Istraživanja pokazuju da se određeni emocionalni procesi mogu pokrenuti prije nego što smo podražaja potpuno svjesni.
U popularnim se objašnjenjima zato često govori da svjesni um čini približno 10 %, a podsvjesni 90 % našeg funkcioniranja. To nije precizno znanstveno izmjeren omjer, nego metafora koja dobro prenosi bit:
Mnogo toga što osjećamo i činimo započinje prije nego što o tome stignemo svjesno razmisliti.
Ako želimo trajniju promjenu, nije uvijek dovoljno znati kako bismo se trebali osjećati ili ponašati. Promjena treba obuhvatiti i naučene emocionalne povezanosti, tjelesne reakcije, implicitna sjećanja i automatske obrasce.
Kako u tome pomaže hipnoterapija?
U hipnozi ništa ne prisiljavamo.
Klijent nije pasivan, a terapeut ne preuzima kontrolu nad njegovim umom. Glasom, pitanjima, metaforama i usmjeravanjem pažnje terapeut nježno vodi klijenta prema dubljem kontaktu s vlastitim iskustvom.
U tom se prostoru mogu pojaviti:
novi pogled na stari događaj,
kontakt s dugo potisnutim osjećajem,
tjelesni signal koji prije nismo prepoznavali,
zaboravljeni unutarnji resurs,
nova mogućnost reakcije,
odgovor koji ne dolazi iz analize, nego iz neposrednog iskustva.
Klijent često u sebi već nosi važne sposobnosti, vrijednosti, iskustva i prirodnu inteligenciju potrebnu za promjenu. Problem je u tome što im zbog starih automatskih obrazaca ne može jednostavno pristupiti.
Zadatak terapeuta zato nije govoriti klijentu kakav bi trebao postati.
U mojem pristupu terapeut ne nameće gotova rješenja i ne živi klijentov život umjesto njega. Može ponuditi stručno objašnjenje, sigurnosnu preporuku ili usmjerenje, ali ključna se promjena događa kada klijent sam doživi novu unutarnju mogućnost.
Pravi odgovor često ne dolazi iz još više razmišljanja, nego iz dubljeg kontakta sa sobom.
Zbog kojih se teškoća ljudi najčešće odlučuju za hipnoterapiju?
Ljudi se za hipnoterapiju često zanimaju zbog:
anksioznosti, tjeskobe i dugotrajne napetosti,
paničnih napada i fobija,
posljedica traumatskih iskustava,
niskog samopoštovanja i ograničavajućih uvjerenja,
nesanice i stresa,
izgaranja,
depresivnog raspoloženja ili gubitka smisla,
psihosomatskih tegoba,
neželjenih navika i automatskih reakcija.
Istraživanja hipnoze pokazuju obećavajuće rezultate u nekim područjima, primjerice kod boli, sindroma iritabilnog crijeva i anksioznosti povezane s medicinskim zahvatima. Za druga stanja rezultati su još ograničeni ili neujednačeni.
Kod depresije, kompleksne traume, suicidalnih misli, psihoze ili težih psihijatrijskih simptoma hipnoterapija ne smije zamijeniti odgovarajuće medicinsko i psihijatrijsko liječenje. Može biti dio šireg plana tretmana kada je provodi odgovarajuće osposobljen stručnjak.
Zašto je stručnost hipnoterapeuta toliko važna?
Hipnoza je alat. Sigurnost i kvaliteta rada ovise o osobi koja ga koristi.
Hipnoterapeut treba znati:
procijeniti je li hipnoterapija prikladna za pojedinu osobu,
prepoznati situacije u kojima je potrebna druga ili dodatna pomoć,
uspostaviti siguran terapijski odnos,
raditi bez nametanja vlastitih tumačenja,
poštovati klijentove granice, autonomiju i tempo,
prepoznati kada klijenta treba uputiti drugom stručnjaku.
Američko psihijatrijsko udruženje navodi da hipnozu trebaju primjenjivati odgovarajuće educirani zdravstveni stručnjaci unutar svojih kompetencija i nakon odgovarajuće medicinske i psihijatrijske procjene. Edukacija bi trebala uključivati teorijsko obrazovanje i supervizirani klinički rad.
Zato na Akademiji hipnoterapije provodimo dvogodišnji studij kliničke hipnoterapije u kojem se stručno znanje povezuje s praktičnim vježbama, kliničkim demonstracijama, supervizijom, mentorstvom i osobnom zrelošću budućeg terapeuta.
Druge možemo voditi samo onoliko duboko koliko smo upoznali sami sebe.
Što je bolje: psihoterapija ili hipnoterapija?
Ne postoji univerzalan odgovor.
Za nekoga je najprikladnija psihoterapija. Za drugoga hipnoterapija. U mnogim se slučajevima ta dva pristupa mogu nadopunjavati.
Važnije je pitanje:
Je li osoba svoj problem samo razumjela ili se promijenila i njezina stvarna unutarnja reakcija?
Ako sve razumijete, ali se u ključnom trenutku još uvijek osjećate i ponašate jednako, možda je vrijeme da uz svjesno razumijevanje istražite i procese koji se odvijaju dublje.
Više o mojem pristupu možete pročitati na stranici klinička hipnoterapija.
Česta pitanja
Je li hipnoterapija oblik psihoterapije?
Hipnoterapija je terapijski pristup koji koristi hipnozu. Može se primjenjivati unutar stručnih kompetencija terapeuta ili kao dio šireg psihoterapijskog i zdravstvenog plana.
Mogu li tijekom hipnoze izgubiti kontrolu?
Ne. Hipnoza nije nesvijest. Klijent zadržava sposobnost odlučivanja, može govoriti, otvoriti oči ili prekinuti proces.
Je li hipnoterapija prikladna za svakoga?
Ne nužno. Prikladnost ovisi o vrsti problema, zdravstvenom i psihičkom stanju, očekivanjima te stručnosti terapeuta. Zato su važni uvodni razgovor i, kada je potrebno, suradnja s drugim zdravstvenim stručnjacima.