{"id":5196,"date":"2026-07-24T11:44:07","date_gmt":"2026-07-24T09:44:07","guid":{"rendered":"https:\/\/hipnoterapija.net\/?p=5196"},"modified":"2026-07-24T12:47:03","modified_gmt":"2026-07-24T10:47:03","slug":"psihotropni-lijekovi-i-hipnoterapija-lijecimo-li-covjeka-ili-samo-utisavamo-alarm","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/blog\/psihotropni-lijekovi-i-hipnoterapija-lijecimo-li-covjeka-ili-samo-utisavamo-alarm\/","title":{"rendered":"Psihotropni lijekovi i hipnoterapija: lije\u010dimo li \u010dovjeka ili samo uti\u0161avamo alarm?"},"content":{"rendered":"\n

Va\u017eno: psihotropne lijekove nemojte prestati uzimati sami. Nagli prekid uzimanja antidepresiva ili benzodiazepina mo\u017ee izazvati ozbiljne simptome ustezanja. Odluka o smanjenju ili ukidanju mora se temeljiti na individualnoj medicinskoj procjeni i odvijati u suradnji s lije\u010dnikom koji preuzima odgovornost za lije\u010denje.<\/em><\/p><\/div>\n\n\n\n


Lijek mo\u017ee biti pojas za spa\u0161avanje. Problem nastaje kada ga \u010dovjeku zalijepimo na tijelo.<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Psihotropni lijekovi mogu biti korisni, u odre\u0111enim okolnostima \u010dak i nu\u017eni. Osoba koja je u dubokoj depresiji, ne spava, ne jede, ne uspijeva ustati iz kreveta ili razmi\u0161lja o samoubojstvu, mo\u017eda u tom trenutku ne treba filozofsku raspravu o svom djetinjstvu \u2013 treba joj sigurnost, stabilizacija, stru\u010dna procjena i katkad i lijek. Sli\u010dno tome, osoba u akutnoj psihozi mo\u017eda ne treba trenutno istra\u017eivanje podsvijesti, nego kontakt sa stvarno\u0161\u0107u, sigurno okru\u017eenje i odgovaraju\u0107e psihijatrijsko lije\u010denje.<\/p><\/div>\n\n\n\n


No iz priznanja da lijekovi mogu biti korisni ne slijedi da je svako propisivanje smisleno. Isto tako ne slijedi da svaka osoba koja po\u010dne uzimati antidepresiv ili sredstvo za smirenje mora lijek uzimati godinama ili \u010dak cijeli \u017eivot. Lijek mo\u017ee biti pojas za spa\u0161avanje \u2013 pitanje je poma\u017ee li \u010dovjeku da ponovno nau\u010di plivati, ili mu samo onemogu\u0107ava da uop\u0107e jo\u0161 osjeti vodu.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Kad \u010dovjek vi\u0161e nije jako tu\u017ean \u2013 ali istinski \u017eiv tako\u0111er nije<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


U svojoj sam praksi susreo ljude koji su mjesecima govorili o te\u0161kim \u017eivotnim iskustvima, gubicima, odnosima i djetinjstvu, a da im se pritom nije ovla\u017eilo oko. Nisu djelovali mirno. Djelovali su smrznuto. Nisu se osje\u0107ali jako lo\u0161e, ali nisu se osje\u0107ali ni dobro. Nisu bili u kontaktu s o\u010dajem, ali ni s rado\u0161\u0107u. Nisu bili preplavljeni strahom, ali nisu osje\u0107ali ni pravu bliskost, kreativnost ili unutarnji nadahnu\u0107e. Kao da je netko uti\u0161ao glasno\u0107u cijelog \u017eivota.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Takva iskustva ne smijemo automatski pripisati lijeku \u2013 emocionalna utrnulost mo\u017ee biti i dio depresije, traumatskog odgovora, sagorijevanja ili disocijacije. No neki ljudi je izrazito povezuju s antidepresivima. U jednom istra\u017eivanju emocionalnu je utrnulost prijavilo oko 46 % osoba lije\u010denih antidepresivima, pri \u010demu su autori naglasili da mo\u017ee biti povezana i s lijekom i s preostalom depresivnom simptomatologijom. Druga istra\u017eivanja nisu pokazala jasno smanjenje emocionalne reaktivnosti kod svih lijekova, pa slika nije jednostavna.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Upravo zato ne smijemo razmi\u0161ljati ideolo\u0161ki. Nije istina da antidepresivi uvijek \u010dovjeka pretvore u emocionalno praznu lju\u0161turu. Isto tako nije istina da emocionalna utrnulost ne postoji samo zato \u0161to je u slu\u017ebenom opisu lijeka napisana sitnim slovima. Ako \u010dovjek ka\u017ee: \u00bbNe patim vi\u0161e toliko, ali ni ne osje\u0107am vi\u0161e ni\u0161ta stvarno,\u00ab moramo ga shvatiti ozbiljno.<\/p><\/div>\n\n\n\n

Antidepresiv nije otrov. Isto tako nije odgovor na svaku ljudsku bol.<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Rasprava o antidepresivima \u010desto se pretvori u vjerski rat. S jedne su strane ljudi koji tvrde da su lijekovi prijevara i da nikome ne poma\u017eu. S druge su strane ljudi koji na svaku sumnju reagiraju kao da je kritika lijeka napad na cijelu medicinu. Oboje je intelektualno lijeno.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Velika mre\u017ena metaanaliza 522 istra\u017eivanja pokazala je da su prou\u010davani antidepresivi kod akutnog velikog depresivnog poreme\u0107aja u prosjeku bili u\u010dinkovitiji od placeba. To zna\u010di da antidepresivi nekim ljudima doista poma\u017eu \u2013 svakako ne zna\u010di da poma\u017eu svima, da su u\u010dinci uvijek veliki ili da lije\u010denje mora automatski biti dugotrajno. I NICE smjernice razlikuju bla\u017eu i te\u017eu depresiju: kod manje te\u0161ke depresije antidepresive ne preporu\u010duju rutinski kao prvi izbor, osim ako ih osoba nakon informiranog razgovora sama po\u017eeli, dok su kod te\u017ee depresije antidepresivi, psiholo\u0161ka terapija i njihova kombinacija me\u0111u mogu\u0107im na\u010dinima prvog lije\u010denja.<\/p><\/div>\n\n\n\n


To je mnogo razumnija pozicija: kod nekih ljudi lijekovi nisu potrebni, kod nekih su privremeno korisni, kod nekih smanje simptome dovoljno da \u010dovjek uop\u0107e mo\u017ee zapo\u010deti psihoterapijski rad, kod nekih izazovu nuspojave, utrnulost ili pote\u0161ko\u0107e pri ukidanju, a kod nekih se korist i \u0161teta tijekom vremena mijenjaju. Lijek zato ne smije postati identitet. Dijagnoza nije osobnost. Recept nije do\u017eivotna presuda.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Tepih preko problema<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Ponekad psihotropni lijek djeluje kao tepih koji prekrijemo preko razbijenog stakla. U akutnoj krizi to mo\u017ee biti smisleno \u2013 \u010dovjeku onemogu\u0107i da bosim stopalima stane na krhotine i omogu\u0107i mu da di\u0161e, spava i donekle se stabilizira. Problem nastaje kad zaboravimo da je staklo i dalje ispod tepiha. Budu\u0107i da ga vi\u0161e ne vidimo, po\u010dnemo govoriti da problem ne postoji.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Simptom se smanjio. No je li se rije\u0161io odnos koji \u010dovjeka uni\u0161tava? Je li se promijenio traumatski odgovor? Je li \u010dovjek prestao \u017eivjeti u neprestanom strahu od napu\u0161tanja? Je li njegovo tijelo prestalo reagirati kao da je opasnost i dalje prisutna? Je li prona\u0161ao smisao? Je li nau\u010dio osje\u0107ati? Je li postao slobodniji?<\/p><\/div>\n\n\n\n


Smanjenje simptoma je va\u017eno, katkad je prvi nu\u017eni cilj lije\u010denja. No nije uvijek isto \u0161to i promjena obrasca koji ih stvara ili odr\u017eava. Ako \u010dovjeka samo pitamo je li manje tu\u017ean nego prije tri mjeseca, mo\u017eemo previdjeti va\u017enije pitanje: je li \u017eivlji.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Benzodiazepini: mir koji posu\u0111ujemo uz kamatu<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Benzodiazepini mogu vrlo brzo smanjiti tjeskobu, mi\u0161i\u0107nu napetost, nesanicu i pani\u010dno uzbu\u0111enje. Upravo je u tome njihova snaga. I upravo je u tome njihova opasnost. Kad tableta u dvadeset minuta uti\u0161a unutarnji alarm, \u010dovjek brzo nau\u010di da je tableta odgovor \u2013 ne zato \u0161to bi bio slab, nego zato \u0161to je njegov \u017eiv\u010dani sustav nau\u010dio vrlo u\u010dinkovitu vezu: tjeskoba \u2192 lijek \u2192 olak\u0161anje.<\/p><\/div>\n\n\n\n


FDA upozorava da se fizi\u010dka ovisnost o benzodiazepinima mo\u017ee razviti i uz propisanu upotrebu, katkad ve\u0107 nakon nekoliko dana ili tjedana redovitog uzimanja, a nagli prekid mo\u017ee izazvati ozbiljne, u pojedinim slu\u010dajevima i po \u017eivot opasne reakcije ustezanja. Kod dugotrajne upotrebe, osobito kod starijih osoba, va\u017eni su i pospanost, padovi, prijelomi, delirij i kognitivne pote\u0161ko\u0107e. Istra\u017eivanja o izravnoj uzro\u010dnoj vezi s demencijom nisu potpuno usugla\u0161ena, pa nije stru\u010dno po\u0161teno tvrditi da benzodiazepini uvijek uzrokuju demenciju \u2013 no postoji dovoljno razloga za veliku oprez, osobito kod dugotrajnog uzimanja i kod starijih osoba.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Radio sam s klijentom koji je 25 godina uzimao benzodiazepine i imao je ve\u0107 o\u010dite kognitivne pote\u0161ko\u0107e. Nakon dva mjeseca hipnoterapije postupno je potpuno ukinuo lijek. Kada je to rekao svom lije\u010dniku obiteljske medicine, lije\u010dnik mu isprva nije vjerovao da je nakon toliko godina uspio prestati uzimati benzodiazepine. Taj pojedina\u010dni slu\u010daj ne dokazuje da je ba\u0161 lijek uzrokovao njezin kognitivni pad, no mo\u017ee nas natjerati na neugodno pitanje: kako je mogu\u0107e da netko \u010detvrt stolje\u0107a prima sredstvo za smirenje, a da se dovoljno odlu\u010dno nitko ne zapita poma\u017ee li mu jo\u0161?<\/p><\/div>\n\n\n\n


Smjernice Svjetske zdravstvene organizacije danas benzodiazepine op\u0107enito ne preporu\u010duju kao dugoro\u010dno lije\u010denje anksioznih poreme\u0107aja zbog mogu\u0107nosti ovisnosti i ograni\u010dene dugoro\u010dne u\u010dinkovitosti. To ne zna\u010di da nemaju mjesto u medicini. Zna\u010di da \u00bbnastavite uzimati isto\u00ab ne smije biti automatski odgovor desetlje\u0107e za desetlje\u0107em.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Ukidanje lijeka nije administrativna sitnica<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Ovdje moram biti posve jasan: benzodiazepine i antidepresive nije sigurno ukidati po univerzalnom rasporedu. Nije mogu\u0107e odgovorno obe\u0107ati da \u0107e svaka osoba za \u0161est tjedana biti bez lijekova. Netko tko lijek uzima nekoliko mjeseci nije u istom polo\u017eaju kao netko tko ga uzima 15 ili 25 godina.
Va\u017eni su vrsta lijeka, doza, poluvrijeme raspada, trajanje uzimanja, prethodni poku\u0161aji smanjenja, istodobni lijekovi, zdravstveno i psihi\u010dko stanje, stabilnost \u017eivotnih okolnosti te odgovor na svaki pojedini korak.<\/p><\/div>\n\n\n\n


NICE preporu\u010duje polagano, postupno i individualno smanjivanje doze. Kod antidepresiva postupak mo\u017ee trajati nekoliko tjedana ili mjeseci, a brzina mora biti prilago\u0111ena simptomima osobe. Kod benzodiazepina smjernice ASAM-a kao uobi\u010dajenu po\u010detnu to\u010dku spominju smanjenja od otprilike 5\u201310 % svaka dva do \u010detiri tjedna, no nagla\u0161avaju da se plan prilago\u0111ava pojedincu i da se dugotrajna upotreba ne smije naglo prekinuti. To nisu upute za samostalno ukidanje, nego dokaz da jedan jedinstveni \u0161esttjedni protokol za sve ljude nije stru\u010dno siguran.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Kod ukidanja treba razlikovati i povratak izvorne tegobe, simptome ustezanja, privremeno poja\u010danu tjeskobu, nesanicu, emocionalnu nestabilnost, tjelesne simptome i ozbiljnije pogor\u0161anje psihi\u010dkog stanja. Ako sve to nazovemo samo \u00bbpovratkom bolesti\u00ab, \u010dovjek mo\u017ee ste\u0107i dojam da bez lijeka ne mo\u017ee \u017eivjeti, iako mo\u017eda do\u017eivljava reakciju ustezanja. S druge strane, jednako je opasno svako pogor\u0161anje proglasiti ustezanjem i previdjeti stvarni povratak depresije, manije ili psihoze. Zato proces mora voditi lije\u010dnik odnosno odgovaraju\u0107e osposobljen propisiva\u010d u suradnji s drugim terapeutima. Hipnoterapija taj proces mo\u017ee podr\u017eati. Ne smije ga, me\u0111utim, zamijeniti.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Antipsihotici nisu namijenjeni samo ljudima koji su opasni<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


I ovdje je potrebna ve\u0107a preciznost. Antipsihotici nisu smisleni samo kad je osoba opasna sebi ili drugima \u2013 koriste se kod psihoza, shizofrenije, manije, psihoti\u010dne depresije i nekih drugih te\u017eih stanja, gdje mogu smanjiti sumanute ideje, halucinacije, dezorganizaciju te opasnost od povratka bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija me\u0111u u\u010dinkovite oblike lije\u010denja shizofrenije ubraja lijekove, psihoedukaciju, obiteljske intervencije, kognitivno-bihevioralnu terapiju i psihosocijalnu rehabilitaciju. Lijek dakle nije cjelokupno lije\u010denje, ali mo\u017ee biti va\u017ean dio lije\u010denja.
Osobu u akutnoj psihozi ne smijemo uvjeravati da prekine lijek kako bismo mogli \u00bbdo\u0107i do njezine podsvijesti\u00ab. To ne bi bilo hrabro. Bilo bi neodgovorno. Kritika pretjeranog propisivanja ne smije postati drugi oblik dogmatizma u kojem lijek uvijek predstavlja neprijatelja.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Farmaceutska industrija nije dobrotvorna ustanova<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Farmaceutska tvrtka je gospodarsko dru\u0161tvo. Njezina zada\u0107a nije samo pobolj\u0161anje zdravlja, nego i stvaranje prihoda, rast tr\u017ei\u0161nog udjela i prodaja proizvoda. To samo po sebi ne zna\u010di da su lijekovi lo\u0161i \u2013 tvrtka istodobno mo\u017ee stvarati dobit i proizvoditi korisne lijekove. No pretvarati se da financijski interesi ne utje\u010du na istra\u017eivanje, objavljivanje i propisivanje bilo bi naivno.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Analiza istra\u017eivanja antidepresiva registriranih pri FDA pokazala je izrazito selektivno objavljivanje rezultata: pozitivna su istra\u017eivanja objavljivana mnogo \u010de\u0161\u0107e i povoljnije prikazivana, zbog \u010dega je u\u010dinkovitost u objavljenoj literaturi izgledala ve\u0107a nego u podacima regulatora. Druga je analiza utvrdila da je 79 % pregledanih metaanaliza antidepresiva imalo neku industrijsku povezanost, a metaanalize \u010diji su autori bili zaposleni kod proizvo\u0111a\u010da prou\u010davanog lijeka u sa\u017eecima su znatno rje\u0111e spominjale negativne nalaze ili ograni\u010denja.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Istra\u017eivanja su pokazala i vezu izme\u0111u isplata farmaceutskih tvrtki lije\u010dnicima i ve\u0107eg propisivanja promoviranih lijekova. To ne zna\u010di da je svaki lije\u010dnik podmi\u0107en ili da je svaki recept pogre\u0161an. Zna\u010di, me\u0111utim, da sustav financijskih poticaja postoji i da ga moramo otvoreno razmatrati. Najopasnija medicina nije ona koja koristi lijekove. Najopasnija je medicina koja ne podnosi pitanja.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Kad lijek postane zamjena za odnos?<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


\u010covjek do\u0111e na desetminutni pregled i dobije recept. Nitko ga ne pita \u0161to se dogodilo u njegovu \u017eivotu, kad je po\u010dela tjeskoba, \u0161to se doga\u0111a u njegovu odnosu, kako spava, pije li alkohol, \u017eivi li u okru\u017eenju u kojem ga netko svaki dan poni\u017eava, je li njegova tuga mo\u017eda normalna reakcija na gubitak, je li njegova iscrpljenost posljedica nemogu\u0107eg na\u010dina \u017eivota i \u0161to mu simptom poku\u0161ava re\u0107i.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Umjesto toga ljudska se nevolja brzo prevede u kemijski problem. Tuga postane manjak molekule. Strah postane kvar. Nesanica postane indikacija za sedativ. Usamljenost postane dijagnoza. Katkad je dijagnoza to\u010dna i lijek poma\u017ee. Katkad je dijagnoza samo br\u017ea od pri\u010de.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Za\u0161to psihotropni lijekovi mogu ote\u017eati dubok hipnoterapijski rad?<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Ovdje ne govorim o univerzalnom pravilu, nego o klini\u010dkom zapa\u017eanju. Kod nekih ljudi lijek smanji kaos upravo dovoljno da prvi put mogu sigurno sudjelovati u terapiji \u2013 u tom slu\u010daju lijek proces ne ometa, nego ga omogu\u0107uje. Kod drugih pak izrazita sedacija ili emocionalna utrnulost ote\u017eava kontakt s tjelesnim osje\u0107ajima, tugom, ljutnjom, spontanim slikama, unutarnjim resursima i emocionalnim zna\u010denjem pro\u0161lih doga\u0111aja. Ako \u010dovjek ne mo\u017ee osjetiti ni bol ni olak\u0161anje, te\u0161ko je znati je li do\u0161lo do unutarnje promjene ili samo do intelektualnog razgovora o promjeni.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Zato ne vjerujem u automatski odgovor: \u00bbSvi klijenti na lijekovima nisu prikladni za hipnoterapiju.\u00ab Isto tako ne vjerujem ni u suprotan automatski odgovor: \u00bbLijekovi nemaju nikakav utjecaj na proces.\u00ab Potrebna je individualna procjena. Moramo pitati za\u0161to osoba uzima lijek, tko ga je propisao, koliko dugo ga uzima, kakva je trenuta\u010dna korist, kakve su nuspojave, je li stanje stabilno, radi li se o blagoj tjeskobi, te\u017eoj depresiji, bipolarnom poreme\u0107aju, psihozi ili ne\u010dem drugom, postoji li rizik od samoubojstva ili samoozlje\u0111ivanja i je li lije\u010dnik uklju\u010den u proces. Bez tih odgovora svaki je ideolo\u0161ki stav neodgovoran.<\/p><\/div>\n\n\n\n


\u0160to hipnoterapija mo\u017ee ponuditi?<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Hipnoza je stanje usmjerene pa\u017enje u kojem se mo\u017ee smanjiti uobi\u010dajena optere\u0107enost vanjskim zbivanjima i pove\u0107ati pristup unutarnjem do\u017eivljavanju, slikama, osje\u0107ajima i sugestijama. \u010covjek pritom u pravilu ne gubi svijest ni volju.
Hipnoterapija \u010dovjeku mo\u017ee pomo\u0107i da regulira tjeskobu i tjelesnu uzbu\u0111enost, prepoznaje automatske reakcije, razvije druga\u010diji odnos prema unutarnjim osje\u0107ajima, oja\u010da osje\u0107aj sigurnosti, pristupi unutarnjim resursima, mijenja ne\u017eeljene navike, radi s ma\u0161tom, sje\u0107anjima i zna\u010denjima te razvije samohipnozu i sposobnost samoregulacije.
Dokazi nisu jednako sna\u017eni za sve tegobe. Hipnoza ima dobru potporu kod nekih oblika boli, sindroma iritabilnog crijeva i tjeskobe povezane s medicinskim zahvatima. Kod depresije postoje obe\u0107avaju\u0107a istra\u017eivanja, no noviji sustavni pregled jo\u0161 nije prona\u0161ao dovoljno pouzdanih dokaza za op\u0107u klini\u010dku preporuku kao samostalno lije\u010denje depresije. To je va\u017eno \u2013 hipnoterapiju ne smijemo prodavati kao \u010dudesno rje\u0161enje za svako psihijatrijsko stanje. Ako od farmaceutske industrije zahtijevamo po\u0161tenje, moramo ga zahtijevati i od sebe.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Klijent nije prazna \u010da\u0161a<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


U klijentu ne vidim pokvareni stroj koji trebam popraviti. Isto tako ga ne vidim ni kao praznu \u010da\u0161u u koju trebam uliti svoje odgovore. \u010covjek u sebi \u010desto ve\u0107 nosi sposobnost ozdravljenja, sje\u0107anja na sigurnost, kreativnost, intuiciju, vrijednosti, ljubav, tjelesnu inteligenciju i mogu\u0107nost novog odgovora. Problem je u tome \u0161to su ti resursi prekriveni automatskim reakcijama, starim obranama i nau\u010denim uvjerenjima.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Zada\u0107a terapeuta nije objasniti klijentu kako mora \u017eivjeti. No re\u010denica \u00bbterapeut nikad ne smije davati savjete\u00ab tako\u0111er je previ\u0161e apsolutna. Terapeut katkad mora upozoriti na opasnost, dati medicinsko ili psiholo\u0161ko obja\u0161njenje, preporu\u010diti dodatnu dijagnostiku, uputiti klijenta psihijatru ili drugom lije\u010dniku, jasno postaviti granicu, djelovati kod suicidalne ugro\u017eenosti i objasniti za\u0161to je nagli prekid uzimanja lijeka opasan. Razlika je izme\u0111u stru\u010dne informacije i preuzimanja vlasti nad klijentovim \u017eivotom. Dobar terapeut ne govori: \u00bbJa znam kakvi morate postati.\u00ab Dobar terapeut poma\u017ee stvoriti uvjete u kojima klijent sam mo\u017ee prepoznati \u0161to je za njega istinito.<\/p><\/div>\n\n\n\n


U hipnozi ni\u0161ta ne prisiljavamo<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Prava hipnoterapija nije prodiranje u podsvijest. Nije ru\u0161enje obrane silom. Nije teatralno kopanje po traumama. Nije dokazivanje mo\u0107i terapeuta. Klijenta nje\u017eno vodimo prema prostoru u kojem mo\u017ee po\u010deti slu\u0161ati ne\u0161to dublje od uobi\u010dajenog unutarnjeg komentara. Ondje mo\u017ee otkriti da njegov strah nije njegov identitet, da pro\u0161li doga\u0111aj vi\u0161e nije sada\u0161njost, da tijelo zna osjetiti sigurnost, da ne mora slu\u0161ati svaku misao, da ima vi\u0161e mogu\u0107nosti nego \u0161to ih je vidio u stanju krize, i da ispod problema postoji dio njega koji problem nije uni\u0161tio.
Postoji dio vas kojeg se nijedan problem ne mo\u017ee dotaknuti. Hipnoterapija nije nametanje odgovora, nego susret u prostoru u kojem se va\u0161 odgovor mo\u017ee sam pokazati.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Kako bi trebao izgledati siguran proces?<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Kod osobe koja uzima psihotropne lijekove, siguran proces trebao bi uklju\u010divati sljede\u0107e korake.
1. Razumijevanje dijagnoze.<\/strong> Nije svejedno uzima li netko lijek zbog blage depresije, pani\u010dnog poreme\u0107aja, bipolarnog poreme\u0107aja, psihoze, epilepsije, kroni\u010dne boli, nesanice ili suicidalnog rizika.
2. Razumijevanje lijeka.<\/strong> Va\u017eni su vrsta lijeka, doza, trajanje, u\u010dinak, nuspojave, prethodna ukidanja te drugi lijekovi i alkohol.
3. Suradnja s propisiva\u010dem.<\/strong> Ako se razmi\u0161lja o smanjenju lijeka, plan mora biti uskla\u0111en s lije\u010dnikom koji lijek propisuje odnosno preuzima odgovornost za promjenu terapije.
4. Prvo stabilnost.<\/strong> Cilj nije \u0161to br\u017ei \u017eivot bez lijekova, nego sigurniji i slobodniji \u017eivot. Katkad to uklju\u010duje ukidanje, katkad smanjenje, katkad nastavak uzimanja lijeka, katkad promjenu lijeka.
5. Pra\u0107enje.<\/strong> Treba pratiti san, tjeskobu, raspolo\u017eenje, tjelesne simptome, suicidalne misli, pojavu manije ili psihoze, sposobnost svakodnevnog funkcioniranja i simptome ustezanja.
6. Psihoterapijski i hipnoterapijski rad.<\/strong> Smanjenje lijeka samo po sebi ne rje\u0161ava problem. Ako \u010dovjeku uklonimo tepih, a staklo ostane na podu, nismo mu pomogli. Tada po\u010dinje rad na uzrocima nevolje, traumatskim odgovorima, odnosima, tjelesnoj regulaciji, emocionalnom kontaktu, na\u010dinu \u017eivota, unutarnjim resursima i smislu.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Nisam protiv lijekova. Protiv sam automatizma.<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Nisam protiv psihijatrije. Nisam protiv antidepresiva. Nisam protiv antipsihotika. Nisam protiv benzodiazepina koji se koristi kratkotrajno, promi\u0161ljeno i s jasnim planom.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Protiv sam, me\u0111utim, toga da se \u010dovjeku nakon kratkog razgovora propi\u0161e lijek, a zatim se deset godina nitko ozbiljno ne zapita treba li mu i dalje. Protiv sam toga da emocionalnu utrnulost nazivamo ozdravljenjem. Protiv sam toga da simptome ustezanja automatski progla\u0161avamo dokazom do\u017eivotne bolesti. Protiv sam toga da dobit industrije tretiramo kao neva\u017enu sitnicu. Protiv sam toga da se svaka sumnja u lijek proglasi opasnim napadom na znanost.<\/p><\/div>\n\n\n\n


No i suprotna je dogma opasna. \u010covjek nije prosvjetljeniji zato \u0161to odbija lijek. Terapeut nije hrabriji zato \u0161to klijentu savjetuje nagli prekid. Hipnoterapija nije dublja zato \u0161to nije\u010de biologiju. Prava stru\u010dnost po\u010dinje ondje gdje smo sposobni istodobno vidjeti korist i opasnost \u2013 bez slijepog obo\u017eavanja i bez slijepe mr\u017enje.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Lijek bi trebao otvoriti vrata, ne postati soba<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Najsmislenija upotreba psihotropnog lijeka \u010desto je ta da \u010dovjeku omogu\u0107i san, osnovnu stabilnost, manju preplavljenost, sposobnost sudjelovanja u terapiji i dovoljno energije za promjenu \u017eivotnih okolnosti. Lijek mo\u017ee otvoriti prostor za rad. Ne bi, me\u0111utim, trebao automatski postati cjelokupan rad.
Ako nakon pet godina ostaju isti odnosi, isti strahovi, ista unutarnja praznina i ista ovisnost o vanjskoj regulaciji, moramo se zapitati je li \u010dovjek izlije\u010den ili samo odr\u017eavan. To pitanje nije napad na medicinu. To je medicina.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Zaklju\u010dak<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Psihotropni lijekovi imaju svoje mjesto. Hipnoterapija ima svoje mjesto. Psihoterapija ima svoje mjesto. Medicina ima svoje mjesto. Problem nastaje kad jedno oru\u0111e proglasimo cjelokupnom stvarno\u0161\u0107u.
\u010covjek nije samo kemija. No isto tako nije ni samo pri\u010da. On je tijelo, \u017eiv\u010dani sustav, odnos, sje\u0107anje, podsvijest, \u017eivotno okru\u017eenje, biologija i ne\u0161to \u0161to nadilazi sva na\u0161a obja\u0161njenja.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Zato nije dovoljno pitati djeluje li lijek. Moramo pitati \u0161to zna\u010di da djeluje. Samo smanjuje simptom? Omogu\u0107uje li \u010dovjeku \u017eivot? Kolika je cijena? Nastavlja li se korist i dalje? Je li propisivanje redovito preispitivano? Odvija li se i rad na dubljoj razini? Ima li \u010dovjek mogu\u0107nost slobodne i informirane odluke?<\/p><\/div>\n\n\n\n


I prije svega: pati li \u010dovjek samo manje \u2013 ili postaje i \u017eivlji, slobodniji i povezaniji sa samim sobom?<\/p><\/div>\n\n\n\n


Vi\u0161e o mom pristupu mo\u017eete pro\u010ditati na stranici klini\u010dka hipnoterapija<\/a>. Za stru\u010dnjake i pojedince koji \u017eele razumjeti siguran, eti\u010dan i cjelovit rad s hipnozom izvodimo i dvogodi\u0161nji studij na Akademiji hipnoterapije.<\/a><\/p><\/div>\n\n\n\n


\u010cesto postavljana pitanja<\/strong><\/p><\/div>\n\n\n\n


Mogu li do\u0107i na hipnoterapiju ako uzimam antidepresive?<\/strong> Uzimanje antidepresiva samo po sebi ne zna\u010di da hipnoterapija apsolutno nije mogu\u0107a. Va\u017eni su razlog lije\u010denja, trenuta\u010dno psihi\u010dko stanje, u\u010dinak lijeka, nuspojave i ciljevi terapije. O eventualnoj promjeni doze potrebno se dogovoriti s propisiva\u010dem.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Sprje\u010davaju li antidepresivi hipnozu?<\/strong> Ne nu\u017eno, iako po mom iskustvu dosta ote\u017eavaju proces hipnoterapije. Izrazita sedacija ili emocionalna utrnulost mogu ote\u017eati pristup osje\u0107ajima i unutarnjim reakcijama. Potrebna je individualna procjena.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Mo\u017ee li hipnoterapija zamijeniti antidepresive?<\/strong> Ne postoji univerzalan odgovor. Hipnoterapija nekim ljudima mo\u017ee pomo\u0107i kao samostalan ili dopunski pristup, no ne smije automatski zamijeniti medicinsko lije\u010denje te\u0161ke depresije, bipolarnog poreme\u0107aja, psihoze ili akutne suicidalne ugro\u017eenosti. Dokazi za hipnozu kod depresije obe\u0107avaju\u0107i su, no jo\u0161 nisu dovoljno jedinstveni za op\u0107u preporuku kao zamjenu za standardno lije\u010denje.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Mogu li prekinuti uzimanje benzodiazepina \u010dim se osjetim bolje?<\/strong> Ne. Kod redovitog odnosno dugotrajnog uzimanja nagli prekid mo\u017ee biti opasan. Smanjenje mora biti postupno, individualno i medicinski nadzirano.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Uzrokuju li antidepresivi ovisnost?<\/strong> Antidepresivi se obi\u010dno ne smatraju lijekovima koji uzrokuju ovisnost na isti na\u010din kao benzodiazepini ili opioidi. Mogu, me\u0111utim, uzrokovati tjelesnu prilagodbu i simptome ustezanja kod naglog ili prebrzog smanjenja.<\/p><\/div>\n\n\n\n


Jesu li psihotropni lijekovi samo proizvod farmaceutskog lobija?<\/strong> Mnogi lijekovi imaju dokazanu klini\u010dku korist. Postoje, me\u0111utim, stvarni i dokumentirani problemi povezani s industrijskim financiranjem, selektivnim objavljivanjem istra\u017eivanja i utjecajem marketinga na propisivanje. Zato nam je potrebna transparentnost i kriti\u010dka prosudba, a ne jednostavno uvjerenje da su svi lijekovi dobri ili svi lo\u0161i.<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Antidepresivi, benzodiazepini i hipnoterapija: kada lijekovi poma\u017eu, kada uzrokuju emocionalnu utrnulost i za\u0161to simptomatsko olak\u0161anje nije nu\u017eno duboka promjena.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":5195,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[78],"tags":[],"class_list":["post-5196","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized-sl"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5196","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5196"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5196\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5213,"href":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5196\/revisions\/5213"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5195"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5196"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5196"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hipnoterapija.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5196"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}